Procjena i savjetovanje

Radni zadaci kliničkog psihologa zasnivaju se na psihodijagnostičkoj procjeni koja podrazumijeva otkrivanje, izdvajanje i kategorisanje smetnji u doživljavanju i ponašanju. Da bi se adekvatno proveli psihodijagnostički postupci neophodna je integracija znanja iz različitih područja psihologije, te razvijanje vještina primjene intervjua, opažanja, primjene psihodijagnostičkih instrumenata te integrisanje saznanja o klijentu. Osim toga, postupak psihodijagnostike treba prilagoditi razvojnom nivou klijenta (npr. je li riječ o djeci ili odraslima), psihopatološkom poremećaju (npr. je li riječ o psihičkom ili organskom poremećaju) ili nekoj drugoj klijentovoj specifičnosti.

Svaka klinička procjena završava psihološkom intervencijom koja se razlikuje od osobe do osobe i to s obzirom na dijagnostičke kriterijume, terapijske mogućnosti i prognostički ishod. Preporuke se klijentima daju pismenim i usmenim putem, slijedeći principe psihološkog savjetovanja i koristeći vještine savjetovanja. Klinički psiholog nakon završetka procesa dijagnostičke procjene, nastavlja s klijentom voditi kraći ili duži proces psihološkog savjetovanja. Zato je veoma važno da klinički psiholog kontinuirano razvija vještine odabiranja i pružanja odgovarajućeg oblika psihološkog savjetovanja (uključujući i proces iznošenja preporuke klijentu da se uključi kod nekog drugog stručnjaka, npr. ukoliko mu je neophodan određen vid psihoterapije).