Suočavanje sa hroničnom bolešću

Neosporno je da su načini kojima se osoba suočava s hroničnom bolešću vrlo važni za razumijevanje mentalnih i tjelesnih ishoda bolesti. Tako je npr. kod osoba koje boluju od reumatoidnog artritisa važno ispitati suočavanje sa bolom, kod osoba oboljelih od dijabetesa suočavanje sa promijenjenim režimom ishrane, a kod osoba oboljelih od karcinoma suočavanje sa osjećajem socijalne izolovanosti. Osim toga, mnogo ličnih i situacijskih faktora može takođe uticati na zdravstvene ishode hroničnih bolesti.
Kako će se neko nositi sa hroničnom bolešću zavisi od njegove/njene procjene stepena prijetnje koju sa sobom nosi bolest i procjene dostupnih resursa koji mogu pomoći osobi u stresnim situacijama vezanim uz bolest. Istraživanja koja su se bavila ispitivanjem najefikasnijih načina suočavanja vezano za tjelesno zdravlje pokazala su da je usmjeravanje pažnje i suočavanje sa problemima dugotrajno adaptivno i podstiče rješavanje problema i preventivna ponašanja, dok je suočavanje izbjegavanjem kratkotrajno efikasno. Primjeri suočavanja usmjerenih na problem su traženje informacija o bolesti, planiranje strategija liječenja, prihvatanje bolesti, doživljaj bolesti u pozitivnijem svjetlu, korištenje socijalne podrške itd.


S druge strane, pasivno suočavanje, visoka identifikacija sa bolešću, negativna procjena toka i ishoda bolesti, ležanje u krevetu i ograničavanje aktivnosti da bi se smanjila bol i sl. negativno su povezani sa tjelesnim ishodima. Rezultati nekih istraživanja govore da pojedini oblici suočavanja usmjerenih na emocije mogu biti korisni kod različitih hroničnih bolesti, a nekad mogu biti faktori rizika za negativnu adaptaciju na bolest. Psihološke intervencije koje podstiču na prihvatanje, razumijevanje i izražavanje emocija mogu dovesti do poboljšavanja psihološkog prilagođavanja kod oboljelih od karcinoma. To nam pokazuje da osobe koje izražavaju svoje emocije imaju bolje zdravstvene ishode. Izbjegavanje razmišljanja o bolesti ili odustajanje od liječenja povezani su sa doživljajem većeg stresa i tjelesne nesposobnosti.


U cjelini, preporuka je da suočavanje usmjereno na problem treba više koristiti u situacijama gdje osoba ima veći stepen kontrole, dok bi se na emocije usmjereno suočavanje trebalo više koristiti u situacijama u kojima je stepen kontrole nizak.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *